Kampiranje na Petrovom vrhu
Ove godine probali smo napraviti nešto novo.
Još početkom godine Petar Otković je predložio je da napravimo kampiranje za našu djecu, a budući je društvo planiralo i organizirati Malu planinarsku školu, odlučili smo probati to napraviti odmah po završetku škole.
Nismo znali kakav će biti odaziv, ali kad su krenule prijave vidjeli smo da će to biti uspješno.
A sad malo o samom kampu.
Sve je počelo u petak u 17 sati kad se dio nas otputio pješice na Petrov vrh.
Putem smo odradili i dio škole o kretanju u grupi, markacijama, planinarskoj etici. Dok smo mi hodali kamp je već bio podignut i sve je bilo spremno.
Ali umjesto škole, to večer je bila planinarska igraonica, jer su djeca bila toliko oduševljena da ih nismo željeli prekidati.
Na spavanje se išlo jako kasno, a mnogi dugo nisu mogli zaspati.
Još jednom isprika za predugu priču i buku koja je nekom smetala, ali i to je dio ovakvih događanja.
Nakon doručka smo odmah napravili radionicu o tome kako se podižu šatori. Bila je to jako zabavna priča, ali moram priznati da smo ostali iznenađeni kojom lakoćom su djeca (pa i oni najmlađi) te šatore podigli.
Još zabavnije je bilo traženje štapova za pečenje kobasica i njihova priprema.
Sa velikim nestrpljenjem čekala se večer da se kobasice peku, ali imali smo mi još dosta toga za napraviti.
Prije ručka je bilo predavanje o prvoj pomoći, te o povijesti planinarstva i hrvatskim planinama, kao i ustroju našeg Saveza.
Bojan je kao i za Opću planinarsku školu napravio odličnu prezentaciju i izazvao velik interes kod djece.
A ja sam nastojao da one priče koje su ionako preteške za djecu što više pojednostavim.
Obojica smo prezadovoljni njihovim znanjem i zainteresiranošću, tako da su to baš bila zabavna predavanja.
A onda ručak!
Puna sala gladnih. Bilo je stvarno zadovoljstvo vidjeti kako jedu.
Vrućina nas je natjerala da promijenimo plan i ne idemo do Poganog vrha, ali smo se zato neoznačenim putem popeli sa druge strane na Petrov vrh i usput odradili još nekoliko bitnih stvari vezanih za kretanje u planini.
Jedva su dočekali ono najvažnije. Naložila se vatra i konačno su mogli upotrijebiti štapove koje su pripremili.
Ali to će najbolje dočarati fotke.
Navečer su nam došli Dunja, Toni i Saša iz AD Kumova slama. Nažalost nismo mogli djeci pokazati sve što smo planirali jer je bio pun mjesec pa se zvijezde nisu vidjele.
Jako su nas obradovali svojim poklonom jer je svako dijete dobilo ili kapu ili majicu.
Još jednom vam zahvaljujemo što ste bili dio ove priče i što ste razveselili klince!
Ovaj put se na noćenje išlo puno ranije jer je umor naravno napravio svoje.
U nedjelju je Josip imao radionicu o osnovama orijentacije, pa su mogli vidjeti kako se koriste karta i kompas, a nekoliko njih je kasnije i praktično probalo snaći se na terenu.
Osjetilo se da su djeca već pomalo zasićena sadržajima, pa smo se dogovorili da se nakon ručka rastanemo i odvezemo kući, a ne da pješačimo kako smo planirali.
I to se pokazalo kao odlična odluka, jer je uskoro počela i kiša.
I što reći za kraj?
Ovo je sigurno jedan od vrhunaca onog što je društvo napravilo u zadnjih 30 godina.
Uspjeli smo sve ovo organizirati svojim snagama, bez ikakve financijske pomoći sa strane.
Naučili smo dosta, izvrsno se zabavljali i lijepo družili!
I ono što mislim da je posebno važno spomenuti!
Uvijek se hvalimo idejama, programima, školama, predavačima i voditeljima.
Ali da bi sve to funkcioniralo važni su i oni ljudi koji se ne vide u prvom planu i svi oni poslovi koji se ne vide na prvi pogled. Hvala svima vama koji ste radili u kuhinji, ustajali prije svih i pripremali doručak, kuhali čaj, radili cedevite, prali wc.
Hvala i Petru što je nama odraslima skuhao ručak, te svima koji su dolazeći autima na P. vrh prevezli sve što smo trebali.
Ne bi sad pojedinačno nabrajao jer bi mogao nekoga izostaviti, ali sve i svi koji ste nam omogućili da se osjećamo izvrsno, budite ponosni na posao koji ste napravili
I ono što je isto jako važno.
Toliko puno ljudi je bilo zajedno 3 dana i nijednog sukoba ni među odraslima, a ni među djecom (ono kad netko drugom uzme štap koji baš on hoće, ne računam).
A o tome kakva je ekipa bila na Petrovom vrhu, najbolje mogu dočarati fotke doma nakon što su svi otišli.
Ljudi, hvala vam svima na predivnom doživljaju!
Ovo prvo i već “tradicionalno” kampiranje će sigurno imati svoj nastavak!
http://www.planinari-petrovvrh.hr/ape_gallery/kampiranje-na-pe…rhu-14-16-6-2019/
